U današnje vrijeme, veoma je mali broj slučajeva, gotovo zanemarljiv, da vlasnici malih preduzeća imaju dovoljno sopstvenog novca da finansiraju rast i razvoj svoje firme. U najvećem broju slučajeva, oni dolaze u situaciju, prije ili kasnije, da moraju da se obrate nekoj poslovnoj banci u cilju dobijanja kredita.
Pri tome, vlasnici malih preduzeća ponekad nisu svjesni da podnošenje zahtjeva za kredit uključuje mnogo više od prostog popunjavanja formulara i donošenja potrebne dokumentacije u banku. Neophodno je, između ostalog, analizirati kakvo je stanje njihovih ličnih i poslovnih finansija, na koji način će vraćati kredit, kao i koliko novca im je stvarno potrebno.
U tom kontekstu, ovdje ćemo razmotriti neka od ključnih pitanja na koja bi vlasnici malih preduzeća trebali da imaju odgovor, prije nego što uđu u proceduru podnošenja zahtjeva za kredit u banci.
Da li ispunjavam potrebne uslove za kredit?
Apliciranjem za kredit koji ne možete da dobijete, samo nanosite štetu svom kreditnom bonitetu, odnosno umanjujete vaše šanse da dobijete kredit u budućnosti. Kada jedna banka odbije vaš zahtjev, to drugim bankama može izgledati kao da je ulaganje u vaše preduzeće rizično, pa će i one biti opreznije kada im se obratite.
Iz tog razloga, preporučljivo je dobro se raspitati u banci o specifičnim uslovima pod kojima se odobrava željeni kredit, prije nego podnesete zahtjev. Službenici u banci će vam dati informacije kolika je minimalna kreditna ocjena koju morate imati, gotovinski tok koji trebate prikazati u svom biznis planu, kao i ostale bitne faktore.
Koliko novca mi zaista treba?
Prije nego što se obratite banci, dobro analizirajte koliko novca vam zaista treba. Najbolji način da to utvrdite jeste da napravite precizne mjesečne projekcije gotovinskog toka. Ukoliko vam npr. kupci plaćaju u roku 90 dana, a vi morate da platite obaveze dobavljačima u roku od 45 dana, biće vam potrebno nešto dodatnih sredstava da premostite jaz između priliva i odliva novca.
Sa druge strane, ne treba ni pretjerivati sa iznosom kredita. Vlasnici malih preduzeća često su skloni da uzimaju više sredstava nego što im zaista treba, rukovodeći se onom narodnom “neka se nađe, zlu ne trebalo”. Međutim, treba uvijek imati na umu da pozajmljeni novac košta. Plaćanje kamate na sredstva koja vam realno nisu baš neophodna, predstavlja bespotreban trošak, odnosno direktno utiče na smanjivanje dobiti preduzeća.
Koliko kredita mogu da dobijem za kolateral koji imam?
Vlasnici malih preduzeća često misle da ako npr. nabavljaju opremu koja vrijedi 100.000 €, mogu od banke da dobiju 100.000 € kredita, a da kao kolateral (obezbjeđenje kredita) ponude samu opremu koju nabavljaju. Međutim, banke nikad ne priznaju nabavnu vrijednost kao punu vrijednost kolaterala, već je procjenjuju značajno niže, recimo 70%.
Najjednostavnije rečeno, ako npr. ponudite kao kolateral opremu koja vrijedi 100.000 €, dobićete 70.000 € kredita. To znači da imate dvije moguće opcije: ili da ponudite dodatni kolateral za preostalih 30.000 € kredita (postojeća oprema, nekretnine, žiranti i sl.) ili da nedostajućih 30.000 € obezbijedite iz drugih izvora (sopstvena sredstva, grantovi, strateški partner i sl.).
Da li moj gotovinski tok može pokriti otplatu rate kredita?
Kreditni službenik u banci od vas će tražiti da uz zahtjev za kredit priložite i potrebne finansijske projekcije. Zato obavezno uključite plan otplate kredita u projekciju gotovinskog toka prilikom izrade biznis plana. Banke su voljnije da sarađuju sa klijentima koji imaju dovoljno manevarskog prostora u svom poslovanju, nego sa klijentima kojima gubitak jednog kupca može uzrokovati teškoće u plaćanju rate kredita.
Okvirna preporuka je da raspoloživi tok gotovine bude otprilike tri puta veći od iznosa duga po kreditu. Ukoliko projekcije pokazuju da sebi možete dozvoliti vrlo malo grešaka u poslovanju, velika je vjerovatnoća da banka neće biti spremna da uđe u takav rizik.
Da li će moj posao ostvariti rast zahvaljujući novcu od kredita?
Jedna od čestih grešaka malih preduzeća je da se zadužuju sa ciljem “gašenja” trenutnih “požara” u poslovanju. Ukoliko npr. podižete kredit od 10.000 € da biste isplatili plate zaposlenima, to samo po sebi neće dovesti do bilo kakvog povećanja prihoda, pa se možete kroz par mjeseci naći u istoj ili još težoj situaciji.
Umjesto toga, preporuka je da pozajmljeni novac uložite u ono što će vam generisati više prihoda u narednom periodu i na taj način smanjiti potrebu za pozajmljivanjem u budućnosti.
Kakva je kreditna sposobnost mog preduzeća?
U procesu odobravanja kredita, banke procjenjuju kreditnu sposobnost, odnosno kreditni bonitet preduzeća. Iako možda mislite da vaše preduzeće ima dobar kreditni bonitet, podaci koje banka provjerava mogu dati drugačiju sliku.
To može biti iz razloga što preduzeće već ima nekoliko značajnih kredita koje otplaćuje ili zato što postoje velika založna prava na imovini. Osim toga, možda i najvažniji faktor je urednost izmirenja obaveza preduzeća, što je i logično: ako preduzeće ne plaća redovno svojim dobavljačima, kako banka može biti sigurna da će plaćati njoj?
Da li su moje lične finansije uredne?
U slučaju malih preduzeća, banke često provjeravaju i kreditni bonitet vlasnika kao fizičkog lica. Ako vlasnik preduzeća ima npr. hipoteku na kuću u vrijednosti od 100.000 €, otplaćuje kredit za automobil u vrijednosti od 30.000 € i ima zaduženje po kreditnim karticama u iznosu od 5.000 €, banka vjerovatno neće smatrati da je on baš idealan kandidat za novi kredit. Pri tome, ovakvo rezonovanje banke je izraženije što je preduzeće manje.
Da li imam svu potrebnu dokumentaciju za kredit?
Priličan broj kreditnih zahtjeva u bankama se nikad ne realizuje, ne iz razloga što podnosilac nema zadovoljavajuću kreditnu sposobnost, već isključivo zbog “papirologije”. Budite svjesni jedne stvari odmah na početku: za dobijanje kredita u banci trebaće vam MNOGO dokumentacije.
Pri tome, određena dokumentacija ima ograničen rok korištenja (to je ona poznata birokratska formulacija “ne starije od X mjeseci/dana”). Da ne biste bespotrebno gubili vrijeme, dobro se upoznajte sa procedurom odobravanja kredita, odnosno prikupite informacije o svim dokumentima koji će vam biti potrebni, kao i o njihovom roku važenja, komplikovanosti i brzini pribavljanja (npr. razna poreska uvjerenja, katastarske isprave i sl.).
Vodite računa da se ne dovedete u situaciju da prikupite posljednji dokument koji vam je potreban i onda ustanovite da je neki drugi dokument, koji ste ranije pribavili, u međuvremenu zastario.
Ko će i kako otplaćivati kredit ukoliko se meni nešto desi?
Zvuči pomalo morbidno, što je vjerovatno jedan od razloga zbog kojeg najveći broj ljudi uopšte ne razmišlja o tome. Međutim, vlasnici malih preduzeća bi trebali da imaju na umu da će, u eventualnom slučaju njihove smrti, sav teret otplate kredita pasti na njihovu porodicu.
Budite sigurni u jednu stvar: banke ne opraštaju dugove. Iz tog razloga, uvijek provjerite kakva je politika banke u takvim ekstremnim slučajevima i nastojte da izaberete onu opciju koja će najbolje zaštititi vašu porodicu.
Jedan od mogućih načina zaštite koji pojedini preduzetnici primjenjuju jeste da vlasništvo nad privatnom imovinom registruju na supružnika, dok poslovnu imovinu registruju na sopstveno ime (ili obrnuto). Takođe, preporučljivo je koristiti i odgovarajuće vrste osiguranja imovine i lica.
Ukoliko ste vlasnik malog preduzeća, kakva su vaša iskustva sa dobijanjem kredita u bankama? Milsite li da su bankarske procedure suviše komplikovane? Da li smatrate da ima još nekih stvari na koje treba obratiti pažnju prije podnošenja zahtjeva za kredit za mala preduzeća? Ostavite svoj komentar ispod ovog teksta.
Image courtesy of Stuart Miles / FreeDigitalPhotos.net
